Harry Potter i zatočenik Azkabana

Harry Potter i zatočenik Azkabana snimljen 2004. godine, treći je u seriji filmova o Harry Potteru i nastao je pod redateljstvom  Alfonsa Cuarona. U njemu se s ulogama vraćaju glumci iz prošlih filmova u seriji, osim Michaela Gambona koji je preuzeo ulogu Albusa Dumbledorea od Richarda Harrissa. Većina ostatka postave ostao je isti, uključujući i scenarista Stevea Klovesa. Film je zaradio preko 795 milijuna dolara, a u Hrvatskoj ga je pogledalo više od 100,000 gledatelja. Dobio je BAFTU kao najbolji film godine po izboru publike, te je bio jedan od kritički najprihvaćenijih filmova 2004. godine. Dobio je i nagradu Phoenix Film Critics Society za najbolji akcijski obiteljski film, 2005. godine. Uz to dobio je i nagradu od Teen Choice Awardsa za najbolju akcijsku filmsku avanturu također 2005. godine.

U ovom djelu po prvim put susrećemo glumca po imenu Gary Oldman koji utjelovljuje Siriusa Blacka.

Nakon što su prva dva filma bila prave dječje avanture, stvari su u trećem nastavku postale puno ozbiljnije jer Potteru prijeti opasnost od bjegunca iz Azkabana, zloglasnog Sirius Blacka, koji je kako se tada pretpostavljalo izdao Potterove roditelje. A tu su i prilično zastrašujući dementori koji isisavaju život iz svakoga. Radnja sad već izlazi iz okvira dječjeg filma, mogla bi se čak opisati i kao svojevrsni dječji horor, te se više približava starijim gledateljima. Baš zbog te ozbiljnosti dobra je bila odluka da se Chrisa Columbusa, redatelja prva dva nastavka zamijeni tada nepoznatim Alsonsom Cuaronom koji će devet godina kasnije postati poznat po revolucionarnoj Gravitaciji. Cuaron je svoju priliku itekako iskoristio i uspio je u onom najvažnijem tj. prenošenju mračne i turobne atmosfere. Od trenutka kada Harry kreće prema Hogwartsu osjeća se da se nešto loše sprema, atmosfera je tmurna, pa se čak i metloboj odvija za vrijeme teške oluje. Za razliku od prva dva filma većina vremena se događa van samog dvorca, a to je bila prilika za neke stvarno prekrasne pejsaže. Vizualne slike su u ovom filmu prekrasne, unatoč ožiljku na Potterovoj glavi na pogrešnom mjestu u par scena, baš kao i fotografija, a specijalni efekti stoje prilično dobro čak i nakon više od deset godina. Curaon pogotovo briljira u ovim vanjskim scenama u kojima čak i pojedinim detaljima uspjeva dočarati turobne jeseni i zime.